Prije nego što je banka Silicijumske doline propala, bila je 16. najveća banka u SAD-u i imala je više od 200 milijardi dolara imovine. Ipak, nije imala isti nivo regulatorne kontrole kao recimo JP Morgan Chase, Bank of America, Citigroup ili Wells Fargo. Zašto? Zato što su zakonodavci i regulatori odlučili da olabave zahtjeve za regionalne banke krajem prošle decenije. Kongres i Trumpova administracija odobrili su neke promjene 2018. dvostranačkim prijedlogom zakona koji je redefinisao koje banke se smatraju “sistemski važnim” na 250 milijardi dolara imovine umjesto 50 milijardi dolara. Federalne rezerve, FDIC i OCC precizirali su ta pravila 2019. godine. Promjene su oslobodile određene regionalne banke nekih od najstrožih zahtjeva nametnutih nakon finansijske krize 2008. godine i kraha koji je bankarski sistem gurnuo u provaliju. Revidirani regulatorni okvir ostavio je banku Silicijumske doline i druge banke srednje veličine u novom bankarskom univerzumu: premalim da bi se smatralo “sistemski važnim”, ali sada, kako smo saznali, dovoljno velikim da sistem ponovo dovede na ivicu iste provalije. Jedna ključna revizija bila je odluka Fed-a da banke sa aktivom od 100 do 250 milijardi dolara izuzme od održavanja standardizovanog „koeficijenta pokrića likvidnosti“ sve dok drže svoje kratkoročne nivoe finansiranja ispod određenog iznosa. Odnos je dizajniran da pokaže da li zajmodavac ima dovoljno visokokvalitetnih likvidnih sredstava da preživi krizu. Pokazalo se da je nedostatak likvidnosti veliki problem za banku Silicijumske doline jer su depoziti povučeni, a vrijednost njene imovine opala je kako su kamatne stope rasle. Predsjednik Fed-a Jerome Powell govorio je u prilog poboljšanja tokom 2019., ali nisu svi regulatori bili zadovoljni njima u to vrijeme. Oni “slabe osnovne mjere zaštite od ranjivosti koje su izazvale štetu tokom krize”, kazala je Lael Brainard u pismu od 10. oktobra 2019. koje je objavio Fed . Nekoliko dana kasnije, član odbora FDIC-a Martin Gruenberg istakao je regionalne banke kao “podcijenjen rizik” u govoru od 16. oktobra 2019 . Izrazio je zabrinutost zbog još jedne promjene, napominjući da bankarske kompanije sa kapitalom između 100 i 250 milijardi dolara u imovini više ne moraju da isporučuju planove za rješavanje problema koji pokazuju kako se mogu ugasiti u slučaju neuspjeha. “Ove mjere su pogrešne”, rekao je on, u transkriptu njegovih primjedbi koje je objavio FDIC. Promjene su bile dio duge, nacionalne debate nakon krize 2008. o tome koje banke bi trebalo agresivnije regulisati i kako. Veliko pitanje: Koje su banke dovoljno velike da budu “sistemski važne”? Ili, drugačije rečeno: koje su banke „prevelike da bi propale“? JPMorgan, Bank of America, Citigroup i Wells Fargo očigledno su pripadali toj grupi jer su bile mnogo veće od ostatka industrije; svaka institucija ima više od 1,5 triliona dolara imovine, a JPMorgan ima više od 3 triliona dolara. Goldman Sachs, Morgan Stanley, State Street i BNY Mellon su neke u nizu. Ali šta je sa brojnim manjim regionalnim bankama? Kongres i predsjednik Obama dali su prvu definiciju: 50 milijardi dolara imovine. Svaka banka te veličine ili veća smatrala bi se “sistemski važnom”, kao rezultat zakona iz 2010. poznatog kao Dodd-Frank Wall Street Reform and Protection Act, i stoga podložna najstrožoj kontroli. To je uključivalo godišnje testove stresa Fed-a koji su osmišljeni kako bi se utvrdilo da li banke mogu preživjeti nepovoljne okolnosti, između ostalih regulatornih zahtjeva. Osam godina kasnije pojavio se novi predlog: 250 milijardi dolara. To je rezultat zakona iz 2018. poznatog kao Zakon o ekonomskom rastu, regulatornim olakšicama i zaštiti potrošačakoji koji je potpisao predsednik Tramp. Banke ispod te imovine, koje su uključivale banku Silicijumske doline, bile su izuzete od godišnjih stres testova Fed-a.